Agonija onkoloških pacijenta se nastavlja. Ovog puta nije u pitanju Tuzla, već Sarajevo. I ne radi se o aparatu, već o terapiji. 

Na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu lijekova za kemoterapiju danima nema. Priznaju to i iz ove institucije, ali i Federalnog fonda zdravstvenog osiguranja, u čijoj je nadležnosti nabavka lijekova. 

Ne nude rješenje već pozivaju na strpljenje. Život kroz dijagnozu, opterećenja i problem za problemom. Posljednji je nedostatak terapije. Bez lijekova za kemoterapiju ponovno su ostali Klinički centar i nekoliko stotina najtežih pacijenata.

Problem u cijelom svijetu

Osim nedostatka citostatika zabrinjavajući je i podatak da su 193 žene oboljele od karcinoma dojke na listi čekanja za lijekove koji se financiraju iz Fonda solidarnosti. Dakle, one tek trebaju doći na red za primanje terapije koje nema.

- Možemo zamisliti u kakvoj situaciji se nalazi pacijent koji se pored jedne jako strašne dijagnoze karcinoma suočava s tim da nema lijek ili da mora da preskače terapiju, kaže Enida Glušac, predsjednica Udruge Renesansa.

Iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu ističu da je problem nedostatka prisutan u cijelom svijetu zbog nedostatka repromaterijala za proizvodnju citostatika.

- U suštini Klinički centar ne nabavlja citostatike, ali imamo izvanrednu suradnju s Fondom zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine koji kupuju citostatike. Mi smo ti koji ordiniramo pacijentima i naravno da smo najviše na udaru. Cijeli lanac nam je ne mogu reći problematičan. Jednostavno zbog tog nedostatka lijekova mi imamo probleme i svi pacijenti, da tako kažem, pate, ističe ravnatelj KCUS-a Alen Pilav.

Iz Fonda su potvrdili da prekid u snabdjevenosti citostatika postoji, i to onih koji su u proceduri uvoza ili su na kontroli serije. Postoje alternative i refundacija za kupljeni lijek. 

U milosti i nemilosti nadležnih oboljeli su već godinama. Iako se vlast mijenja, problemi ostaju isti. Tenderi padaju, bolesnici umiru, a odgovornost nitko ne preuzima. 

Svi nemoćni

Nije problem samo za KCUS. Iako županijski zavodi zdravstvenog osiguranja na svojim računima čuvaju desetke milijuna maraka, dugi su spiskovi oprema i lijekova koji nedostaju.

- Ne postoji zakonska mogućnost da nabavimo citostatike. Znamo da je to veliki problem. Čini mi se da se ponavlja početkom svake godine i to je s nabavkama problem. Mi tu ne možemo ništa, kaže Enis Hasanović, ministar zdravstva Županije Sarajevo.

Nefunkcioniranje sistema javnih nabavki, jedan je od najvećih problema i u ovome slučaju.

- Ranije smo govorili da bi dobro bilo da se izmijeni Zakon o javnim nabavkama, koji je jedan od uvjeta Europske unije, kako bi se omogućio interventni uvoz i olakšalo kada je potreban neki lijek jer bolest ne može da čeka, ističe direktor Udruženja Srce za djecu, Fikret Kubat.

Podsjetimo, problem citostatika samo je vrh ledenog brijega bh. zdravstva. Već više od godinu traje saga o izboru najpovoljnijeg ponuđača za nabavku linearnog akceleratora na UKC-u Tuzla. Tako tamošnji onkološki bolesnici umjesto zračenja u Tuzli, na zračenju idu u Zenicu, Sarajevo i druge gradove.

N. K.