Izlažući kao uvodničar online sesije Asocijacije nezavisnih intelektualaca “Krug 99“, tema koje je bila “Demografski suicid i budućnost mladih u BiH“, doc. dr. Amer Osmić s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu ocijenio je da se zemlja suočava s velikim izazovom depopulacije, što se najbolje ogleda u činjenici da se rađa daleko manje djece, više ljudi umire, dok mladi u sve većem broju, kao najaktivnija populacija i u najboljem reproduktivnom dobu, napuštaju BiH. Kako je istaknuo, isključivo kontinuirano upozoravanje donositelja odluka na posljedice takvog trenda i njihova svjesnost postojanja problema naprosto nije dovoljno.

“Nužna je državna politika s kratkoročnim i dugoročnim strategijama koje će se proaktivnim i sustavnim pristupom boriti protiv smanjenja broja stanovnika. Svjesni smo da živimo u državi vrlo složenog uređenja, pa su i mjere koje se do sada donosilo najčešće bile lokalne razin, no problem o kojem govorimo mora biti državni, jer je jednako prisutan u gotovo svim dijelovima BiH, pogađa sve grupe, bez obzira na njihovu etničku ili drugu pripadnost“, obrazloži je Osmić koji drži da je ono što je gotovo nužno u ovom trenutku upravo jedinstvena, državna strategija, cilj koje bi bio ohrabriti ljude da ostanu i poslati nedvosmislene signale da se nešto mijenja, prvenstveno u ekonomskoj sigurnosti, u zapošljavanju, u stambenom zbrinjavanju i osamostaljivanju mladih.

Osmić je, između ostalog, napomenuo da je pozitivan prirodni priraštaj koji je BiH imala od 1996. godine iz godine u godinu bivao manji. Kao ilustraciju rečenog, naveo je podatak da je broj živorođene djece u BiH 1996. godine iznosio oko 50.000, dok je 2018. godine taj broj pao ispod 30.000.

“U razdoblju od 22 godine, u BiH je smanjen broj živorođene djece za 40%. Dodamo li tome i da broj umrlih iz godine u godinu raste, uočavamo da, kao država, nemamo zdravu demografsku masu. Zapravo najbolje možemo ilustrirati trenutno stanje odnosa nataliteta i mortaliteta u bh. društvu kroz podatak da se u prosjeku za jedan sat rode tri bebe, a preminu četiri osobe. Drugim riječima, dnevni deficit živorođenih u odnosu na umrle u prosjeku je 24 stanovnika manje“, podaci su koje je iznio Osmić.

Na koncu je zaključio da je loša ekonomska i socijalna situacija od 1996. godine do danas, općenito kazano, intenzivirala negativni prirodni priraštaj i emigraciju stanovništva.