Utakmice na EP-u su mi puno pomogle da dobijem na samopouzdanju i nastavim u tom tempu koji sam uhvatio u Norveškoj, rekao je Ibrahim Haseljić

Piše: Ersan Bijedić

Punu afirmaciju kao A rukometni reprezentativac Bosne i Hercegovine Ibrahim Haseljić (rođen 14. 1. 1998. godine u Gradačcu) je imao na Europskom prvenstvu u siječnju kad su Zmajevi u okviru svoje grupe imali težak zadatak nadmetati se s Norveškom, Portugalom i Francuskom.

Haseljić je na poziciji desnog krila imao punu minutažu na tri utakmice.

 - Drago mi je prvenstveno što me izbornik Bilal Šuman poveo na to prvenstvo, a onda što sam bio cijelo vrijeme u prvoj postavi. Jako sam zadovoljan, mislim da sam dobro odigrao prvenstvo, kao i cijela ekipa. Mjerili smo se s velikim reprezentacijama i mislim da se nismo osramotili. Pružili smo dobre partije, ali je kvaliteta ipak presudila, kaže Ibrahim Haseljić.

Teška povreda

On se poslije EP-a vratio klupskom rukometu, a onda vrlo brzo doživio tešku povredu prednjih križnih ligamenata desnog koljena.

 - Poslije EP-a me krenulo uzlaznom putanjom, ali nažalost dogodila se ta povreda na utakmici s Ormožom koja je već bila gotova. Petnaest minuta prije kraja sam imao ružan doskok i dogodilo se, prisjetio se Haseljić i dodao:

 - Operaciju sam odradio u Ljubljani dva tjedna poslije. Liječnik mi je napisao plan i program rehabilitacije koju radim s dva fizioterapeuta i kondicijskim trenerom iz kluba. Oni mi svakog tjedna šalju plan i program što trebam raditi.

Rehabilitaciju radi u rodnom Gradačcu.

 - Imam sreću što uvodni mjeseci rehabilitacije nisu zahtjevni, ne trebaju mi bazen ili teretana u ovo doba pandemije. Radim samo na mobilnosti i pokretanju koljena, tako da sve to ne utječe na mene. Svakako ove vježbe mogu raditi kući. Inače ta situacija me je zbližila s obitelji i susjedstvom, više smo zajedno, družimo se i ne izlazimo puno, optimističan je Haseljić.

Dobio na samopouzdanju

Ističe i da je zadovoljan oporavkom koljena.

 - Prošlo je dva mjeseca od operacije, ostavio sam štake i počeo hodati normalno. Funkcioniram normalno, ali nisam još u stanju da trčim. To ću početi za nekih mjesec – dva. Trenutno radim na jačanju kvadricepsa i općenito noge i koljena. Vjerojatno ću propustiti prva dva mjeseca sljedeće sezone, rekli su mi da ne smijem žuriti i da je bolje da što kasnije krenem. Ako budem žurio, veće su šanse da se povreda opet desi. Do kraja godine bih trebao početi igrati, priča Ibrahim.

Povreda ga je zadesila u tipičnoj situaciji – kad je došao u odličnu formu.

 - Prvom polusezonom ne mogu reći da sam bio zadovoljan jer sam imao na svom mjestu Vladu Matanovića. Dijelili smo minutažu po poluvrijeme, ali je on neke utakmice ipak igrao s većom minutažom. S 10 – 15 minuta igre u nekim utakmicama se ipak nisam osjećao dobro. Poslije EP-a me krenulo po minutaži i realizaciji, ali se desila nažalost povreda. Utakmice na EP-u su mi puno pomogle da dobijem na samopouzdanju i nastavim u tom tempu koji sam uhvatio u Norveškoj, rekao je Ibrahim Haseljić.

Gorenje je odskočna daska

Haseljić je ponikao u rukometnoj školi Spid iz Gradačca odakle je kao junior prešao u Gorenje iz Velenja. Tamo je već četvrtu sezonu, a samo prvu je bio u juniorskom sastavu. Ima još sljedeću godinu ugovora sa Gorenjem.

 - Gorenje, ali i dosta drugih slovenskih klubova, su velika odskočna daska za mlade igrače sa Balkana, finansijski, ali i kao klub unutar kojeg možeš biti primijećen u svijetu rukometa. Gorenje je odlično organiziran klub, pun ljudi koji su mi uvijek na raspolaganju i koji će pomoći, ističe Haseljić.

Njegove ambicije su ipak veće.

 - Želja svakog mladog rukometaša je da igra u velikim klubovima kao što su Bacelona ili Kiel. Volio bih graditi svoju karijeru postupno, a na tom putu mi je Gorenje tek prvi ili drugi korak.