Hrvatski se rukomet i prije netom završenog Svjetskog prvenstva imao čime hvaliti, a sada, nakon novog, ukupno petnaestog odličja s velikih turnira, temelji za takvu priču dodatno su očvrsnuli. 

Malo je to tko očekivao, ali hrvatski rukometaši na domaćem su Svjetskom prvenstvu otišli –skoro do kraja. Do novog odličja. Neočekivan ishod s obzirom na okolnosti, na neuvjerljiv olimpijski turnir s Dagurom Sigurdssonom koji je prethodio, na silne ozljede, na godine bez slavlja, na atmosferu koja u startu nije obećavala. 

Kako god bilo, dogodilo se - Hrvatska je na proteklom SP-u uzela ukupno petnaestu medalju na velikim natjecanjima (Svjetska, europska prvenstva i Olimpijske igre), a ukupno šestu na svjetskim prvenstvima. Bila je to prva medalja za Hrvate nakon pet godina, što je i najduži post za hrvatski rukomet od nezavisnosti hrvatske države – ujedno i veliko ohrabrenje za godine i turnire koji dolaze. 

Hrvatska sada od šest svjetskih medalja ima jedno zlato, četiri srebra i jednu broncu - zlato je osvojeno 2003. u Portugalu, srebra na smotrama 1995., 2005., 2009. i 2025., dok je jedina bronca iz 2013. godine. Ovom najsvježijom medaljom završen je i post od 12 godina otkad Hrvati nisu osvojili medalju na svjetskim smotrama.  

- S ukupno šest medalja Hrvatska je na diobi četvrtog mjesta vječne tablice, ali ukupno smo osmi jer ljestvice priznaju zlato kao prvi faktor. U svakom slučaju, po broju stanovnika najmanja smo zemlja među osam najboljih, ističe Hrvatski rukometni savez, u kojem više neće moći računati na usluge umirovljenih Domagoja Duvnjaka, Ivana Pešića, Igora Karačića koji je jučer svečano dočekan u njegovom Mostaru, ali su zato na scenu stupila neka nova imena spremna zauzeti njihova mjesta.

S. N.