Za Domagoja Duvnjaka se znalo i uoči početka Svjetskog prvenstva, Igor Karačić svoju je rukometnu mirovinu najavio – uoči nedjeljnog finala. 

Više od deset godina je bio unutra, u hrvatskoj reprezentaciji. Ne dugo kao Domagoj Duvnjak koji je najdraži dres nosio 19 godina, ali ipak dovoljno dugo da emotivno doživi mirovinu. 

- Teško je... Znao sam već par godina da će mi ovo biti zadnje prvenstvo. Bit će teško, ali razmišljam samo o utakmici preda mnom. Želim dati zadnji atom snage na oproštaju i to će biti to.

Govorio je ovo Igor uoči sinoćnjeg finala s Dancima u koje je znajući da ima medalju ušao sa osmijehom, ali i tugom – znao je da je to to, da više neće stajati uz Domagoja Duvnjaka, uz Ljubušake Mandiće (Mateja i Davida), uz nove perjanice reprezentacije poput Domagoja Kuzmanovića, Filipa Glavaša i Zvonimira Srne. 

Bilo je emotivno u Oslu, a bit će i u Mostaru – jer u gradu na Neretvi spremaju mu doček. Mini verziju dočeka koji će biti upriličen na Trgu bana Jelačića, gdje su rukometaši zadnji put dočekivani nakon osvajanja srebra na Europskom prvenstvu 2020. Doček mu uz potporu gradskih vlasti organizira njegov matični klub, SRK Zrinjski. 

- Kara, čestitke tebi i ostalim dečkima! Učinio si ponosnim cijeli klub SRK Zrinjski, a posebno školu rukometa i 'nove Karačiće' koji gledaju prave idole, poručili su Karačiću iz njegovog Zrinjskog. 

A Igor, to već znaju i ptice na grani, nije jedini Karačić kojeg se povezuje uz ime Zrinjski. Još jedan je brat mu Goran, vratar nogometaša Zrinjskog, dok je treći Ivan – još jedan rukometaš – reprezentativac BiH. Godina 2016. ostat će zlatnim slovima upisana u obitelji Karačić – jer su sva tri brata bila prvaci sa svojim klubovima. Goran sa Zrinjskim, čiji je nakon inozemne epizode i dalje vratar, Igor s Vardarom, a Ivan sa švicarskom ekipom Kadetten. 

Igor je i prije ovog netom završenog Svjetskog prvenstva slavio s Hrvatskom – europsku broncu iz 2016. i europsko srebro iz 2020. – a zanimljivo da se u prilici otići na vrhuncu, s novom medaljom, našao spletom okolnosti.

Reprezentaciji se priključio nakon što je počeo turnir, poslije ozljeda Luke Cindrića i Domagoja Duvnjaka... kojeg je Sigurdsson, više zbog atmosfere, ostavio u timu poluzdravog, a ovaj veliku zahvalnost iskazao povremenim uskakanjem uz igru i stalnom podrškom za igrače na klupi.

Karačić se također pokazao kao važan kotačić, njegovo je iskustvo bilo od presudne važnosti u zadnjim utakmicama prvenstva koje će mu zasigurno ostati u posebno lijepom sjećanju. 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba