Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

Bosna i Hercegovina u mnogo čemu je zemlja čuda. Iliti, ako ćemo biti malo i izravniji – gdje logika ne vrijedi. A to se posebno ogleda u našem političkom životu. 

Politička scena, političari i općenito politička kretanja u BiH sasvim bi sigurno zauzimala značajnije mjesto apsurda u izučavanju političke teorije na najprestižnijim svjetskim sveučilištima samo da smo iole važniji bilo kome. 

Kako nismo nikome, a sve manje sami sebi, to se nije dogodilo. Samo je u BiH moguće da je netko na vlasti dvije, tri godine, a da za svaki svoj katastrofalan potez okrivljuje oporbu pa bi se dalo zaključiti da je oporba jača od vlasti. Samo je u BiH moguće da ministar izađe na prosvjede protiv zakona koji je sam predložio. 

Samo je u BiH moguće biti na vlasti više od 20 godina, upravljati gotovo svi procesima, a onda kukati kako se u svom tom razdoblju nije moglo riješiti najvažnije pitanje koje muči njihovo glasačko tijelo. 

Samo je u BiH moguće da niža razina vlasti donese zakone koji poništavaju državnu razinu, a onda opet se ode u povjerenstvo na državnoj razini i raspravlja oko istog tog zakona koji su oni sami poništili. I ne samo to, nego se glasa za prolazak istog.

Nažalost, ovakve stvari nisu iznimka, nego pravilo.

Politička močvara

A kada se one događaju i najvećoj ustavnoj krizi od Daytona do danas onda dobivaju i nove konotacije. Gotovo je nevjerojatno da narod u Republici Srpskoj šutke prihvaća kako entitetski i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik jasno i zorno pokazuje da je spreman na sve samo za vlastitu slobodu. Ukoliko to značilo i rasprodaju entitetske imovine, poništavanje vlastitih zakona, prenošenje na državnu razinu – sve može. Naravno, onda će za sve to što je on uradio optužiti oporbu.

S druge pak strane, oporba iz RS-a prošli tjedan jasno je pokazala, ponajprije lideru HDZ-a BiH Draganu Čoviću, kako je itekako važna i relevantna. Nakon što ih je Čović očigledno izigrao – prvo obećao ulazak u vlast, a onda se počeo odmicati i postavljati uvjete – sada i oni 'pokazuju zube'. 

Uz oporbu iz Federacije u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH oborili su sve što je Čović predlagao. Valjda uljuljkan poltronstvom i nevjerojatnom nesposobnošću sarajevske 'trojke' (SDP, NiP, NS) Čović je i na oporbu iz RS-a krenuo ucjenama i 's visoka', ali ovi ipak pokazuju da 'imaju kičmu'. 

Do te mjere da HDZ BiH sam povlači neka zakona rješenja i da se sjednice prekidaju. Uz to, ovaj put oporba iz RS-a ne želi se uglavnom niti s Dodikom natjecati o rigidnom nacionalizmu, nego promoviraju vlastite politike.

Bageristi iz opskurne 'trojke' ne znaju 'jesu li pošli ili došli'. Nebitni bilo kome i u ovoj situaciju Dodik i Čović njima 'čiste pod'. Čak i ovakav Dodik koji je na najnižim granama ikada i korak od zatvora za 'trojkaše' je moć kakvu nikada neće dosegnuti. A Čović i dalje uzima sve u što pogleda u FBiH, a infantilni 'trojkaši' svoje glasačko tijelo uvjeravaju kako je to za njihovu korist, a ako ne bude, onda su krivi SDA, DF i SBiH.

A upravo oporba iz FBiH, u prvom redu SDA, DF, SBiH mogu do Općih izbora 2026. godine sjediti sa strane i uz kokice i sok promatrati kako podkapacitirani 'trojkaši sami sebe ruše. Nažalost po sva tri konstitutivna naroda i sve žitelje ove zemlje ovo je siguran put ka ambis, ali to u bh. političkom životu malo koga zanima. Važno je samo njihova korist i nebrojeni benefiti.

Gromoglasna šutnja

U najkraćim mogućim crtama ovo je trenutno stanje stvari u zemlji. Naravno, kada je politička močvara prljavija no ikada onda iz nje iskaču oni najgori među nama, što se može vidjeti po imenovanjima i ponašanjem opskurnih likova u najvećem broju državnih, entitetskih ili županijskih institucija. 

Onda nam je ideal ljudskih prava kada ljudi koji sustavno uništavaju ovu zemlju dobivaju beneficije i moć kakvu bi im pozavidjeli i neki diktatori. Sasvim je onda i normalno da ljudi koji s ekonomijom nemaju apsolutno nikakve veze donose odluku za odlukom koja korak po korak nas vraćaju unazad, a onda preko friziranih statističkih podataka žele javnosti prezentiraju da je stanje nikada bolje, ali mi to još ne vidimo.

A sve ovo i prolazi jer se u BiH nastavlja gromoglasna šutnja naroda i žitelja. Čini se kako je svima jako dobro i kako većina zapravo uživa u trenutnom stanju u zemlji. 

Ukoliko se i dogodi neki prosvjed na njemu bude više novinara nego prosvjednika, još uvijek nam je mentalni sklop: 'Ma i ako je lopov, neka je naš', pa onda se hrli na birališta i glasa za one koji su već poprilično uništili ne sadašnjost, nego i budućnost države i ljudi u njoj. Još uvijek nam je mentalitet takav da je sasvim normalno da nam država sve uništi, uzme sve pod svoju a onda nam daje mrvice i preko tih mrvica nas drži na uzici. Jer, ako nećeš slušati, neće biti ni tih mrvica.

U takvoj situaciji jedno je sigurno – zemlja će i dalje biti 'crna rupa', biti sve praznija i apatičnija, a političke (kvazi)elite, njihovi poslušnici, rodbina i prijatelji sve bogatiji i bogatiji.