Mladi kvalifikovani Italijani sve češće odlaze u inostranstvo. Italijansku privredu bi to moglo skupo koštati.

Marlen di Noko živi sama u stilski namještenom stanu u rimskom naselju Testakio - i već je time postigla više od mnogih drugih u svojoj generaciji.

Mladi u Italiji su među onima u Evropi koji najduže žive kod roditelja. Njeni su je roditelji doslovno izbacili kad je imala 19 godina, kaže Di Noko, i tjerali je da studira u inostranstvu: inženjerske studije u Karlsrueu. To bi joj trebalo pružiti bolje mogućnosti na tržištu rada. Završila je studije u Njemačkoj i lako je mogla raditi za Bosch ili Daimler, prevladala je čežnja za domom i Marlen se poželjela vratiti prijateljima i porodici. Iako je znala da ju kod kuće ne čekaju tako povoljni uslovi na tržištu rada.

Sada ova 34-godišnjakinja sjedi za stolom u dnevnoj sobi u malom stanu za svojim laptopom. Radi za nevladinu organizaciju sa sjedištem u Rimu. Tako jedanaest mjeseci godišnje. A onda mora prestati raditi kako ne bi imala zakonsko pravo na radni odnos na neodređeno vrijeme.

A to se događa mnogim dobro obučenim stručnjacima njenih godina. 40 odsto zaposlenih do 34 godine ima ugovore na određeno vrijeme ili sezonski. Kod ostalog radno sposobnog dijela stanovništva je taj postotak s 13 odsto osjetno niži.

"Mnogi moji prijatelji rade pod nesigurnim uslovima. I puno je rada na crno. Porezi i opterećenja su toliko veliki da na kraju mjeseca samo od jednog redovnog zaposlenja kući ne doneseš dovoljno novca. I onda odjednom počneš malo varati - samo da preživiš", kaže Marlen.

U Italiji je prosječna bruto godišnja plata oko 27.000 evra, što je dvanaest odsto manje od prosjeka EU i 23 odsto manje od njemačkog prosjeka. Zaposleni mlađi od 34 godine zarađuju u prosjeku oko 16.000 evra. Stalni, dobro plaćeni ugovor, rijetkost je za mlade u Italiji, prenosi "SeeBiz".